Svijet poezije

0

 

 

Već odavno sam u nekom drugom svijetu,

i ne mislim o onom o čemu misle drugi.

Ja već dugo sanjam širom otvorenih očiju

i letim prostranstvom na šarenoj dugi.

 

Već odavno me ne brinu ovozemaljske brige,

ni da li je, ili nije dobar ovaj svijet.

Sad brinem hoće li laste bezbjedno stići

i maleni leptir mirno sletjeti na cvijet.

 

Već odavno ne brinem o čemu govore drugi.

Važniji mi je razgovor između lišća i vjetra.

Sad slušam kako trava u polju diše,

i o čemu priča, dok lije kiša,jaka ljetnja.

 

Već odavno ne znam to što drugi znaju,

ali o čemu šapuću pahulje,to dobro znam.

Dobro mi je znana sunčeva molitva na vrhu planine,

dok se u plavo predvečerje sprema u san.

 

Ne,ne ja odavno više nisam kao drugi.

U mom srcu plamti neki drugačiji žar.

Ja živim u čarobnom svijetu poezije,

a to je neprocjenjiv Božji dar.

 

Milica Radovanović, 15 godina