Sanjao sam Kosovku devojku

0

Sanjao sam — šetaš sama
s’ krčagom u ruci,
nadvila se neka tama
i jezivi zvuci.

Sanjao sam kako pojiš
ranjenog junaka
i crvenu zemlju dojiš
suzama k’o majka.

Sanjao sam kako pališ
ti u crkvi sveće
i ne možeš da prežališ
što je božur cveće.

Sanjao sam tvoje lice
u tom bolnom času
dok sa neba prete ptice
kao čavke da su.

Sanjao sam — šetaš sama
novo zlo se sprema
puniš krčag ti suzama
jer ni vode nema.

Sanjao sam kako ganjam
šta je san sakrio,
sanjao sam kako sanjam
ono što sam snio.

Veselin Dželetović Pavlov