ODLAZAK

0

 

Kroz prozor ga vidim kako lako gazi,
Ništa na tom putu njega ne sputava,
Korača po mojoj davno pregaženoj stazi
Zna on da ga čekam kad dan se uspava.

Otvaram mu vrata, ne mora da kuca,
Dugi crni kaput vuče se po podu,
Sa tamnoga lica zlobni pogled puca
Krv moja uzburkana pretvara se u vodu.

Sa šešira crnog stresa jezu noći
Okrutni Gospodar na mjesto mi sjeda,
Oporo se vino sad u čaše toči
Ispijam polako, on ko jastreb vreba.

Odavno sam spremna, ni prtljag ne nosim,
Tamo gdje me vodi ništa mi ne treba,
Raskrstila s prošlim, ne moram da prosim
Daruje mi zemlju mjesto plavog neba.

Ogrće me svojim zagrljajem tame,
Novi sjaj u oku presijeca muk,
Sve ništavno posta, radosno se dajem
Mačem hrabrosti ubih kukavičluk.

Branka Vojinović Jegdić

1 KOMENTAR