Ljubi!

0

 

 

Tu na jagodicu prsta utisni usana trag,

i pusti da ga vjetar razvigorac nosi.

Neka putuje mjesečevom zvjezdanom putanjom.

Znaj, zaustaviće se jutrom mekim u mojoj kosi.

 

Tu na pupoljak ruže u toplo ljetnje predvečerje,

spusti usne, nježno, kao da ljubiš dugo željeni san.

Sa pjesmom zrikavaca iz tek pokošene trave,

doputovaće bezbjedno jutrom i pasti na moj dlan.

 

Šareni listić uveli, nježno usnama dodirni,

neka ga nebom, na krilima nose lastavice.

Jesenjim jutrom, tik u sneno praskozorje,

nježno kao suza, pašće na moje sneno lice.

 

U zimski suton, kad krenu da lete pahulje prve,

krišom na jednu spusti poljubac mek.

I ne brini, do mene naći će put,

i jutrom hladnim biće mi utjeha i lijek.

 

I ljubi, utisni usana trag na san svaki.

Poljupce šalji i u sutone, i u zore bijele,

ali onaj prvi o kome šapuću i večeri, i praskozorja,

ostavi i čuvaj samo za moje usne nježne i vrele.

 

Milica Radovanović, 15 godina